Koksara u Lukavcu pred gašenjem, sudbina 500 porodica neizvjesna: "Mi mogućnosti za nazad nemamo"

Koksara ima sve potrebne službe i radnike za sigurno gašenje koksnih baterija. Riječ je o kompleksnom procesu koji mora biti kontrolisan od radnika i inžinjera, jer kada se koksne baterije ugase, više ne mogu biti ponovo upaljene.

"Ja imam potvrdu od ljudi koji znaju da ovdje moraju biti do zadnjeg dana da isprate proces, da će oni biti tu i provesti proces kako se to mora. Dodatno obezbjeđenje drugih službi van Koksare je potvrda da smo pristupili problemu na odgovoran način da dođemo do rješenja, a rješenje za ovaj momenat je da svi budu sigurni", kaže Almir Bajrić, stečajni upravnik Koksare.

S druge strane, Sindikat radnika, koji se nadao da će se proizvodnja produžiti za još nekoliko mjeseci kako bi se eventualno pojavio zainteresovani kupac, poručuje da radnici ne žele gašenje.

"Ja sam njih sve pitao hoće li pristupiti gašenju, niko nije rekao da hoće. Jučer i danas se masovno otvaraju bolovanja, ljudi odlaze. Imat ćemo problem. Lokalna vlast i Federacija i svi nisu svjesni šta će se desiti iza ovoga", dodaje Ermin Halilović, predsjednik Sindikata radnika Koksare u Lukavcu.

Vlast, barem kantonalna, tvrdi da se ne osjeća odgovornom za raspad ovog industrijskog giganta.

"Nismo odgovorni. Vlada TK nije odgovorna jer nismo imali nikakav utjecaj na imenovanje upravljačkih struktura organa upravljanja, nismo uopšte imali uvid u poslovanje ovog preduzeća niti smo na to mogli na bilo koji način djelovati", ističe Irfan Halilagić, premijer Tuzlanskog kantona.

Sindikat, međutim, tvrdi da je upravo prebacivanje odgovornosti jedan od ključnih problema.

"Niko nije. Obraćali smo se silnim dopisima. Obratite se Vladi TK – kažu mi nismo nadležni. Obrati se Vladi FBiH – kažu mi nismo nadležni. Ovdje u suštini i jeste problem, otkako je Koksara počela raditi poslije rata – struktura vlasti. Da je struktura vlasti riješena, Koksara bi možda radila i dalje“, smatra Ermin Halilović.

Međutim, s dugovima većim od pola milijarde maraka, izvjesno je da fabrika više ne može raditi. Imovina firme ide na prodaju, a prednost u naplati potraživanja imaju oni koji imaju hipoteku nad imovinom.

"Znači, Erdal, AMK, Murgeit – od prodaje deset posto ide radnicima. Porezna uprava ima hipoteku na svu imovinu. Znači, prvo Porezna uprava naplaćuje svoje, uvezuje se staž od marta do novembra i onda radnicima ostaje otpremnina", kaže Halilović.

Sistematsko gašenje firme, izvlačenje kapitala iz dojučerašnjeg GIKIL-a i kriminal koji se, prema navodima, dešavao, dobili su i sudski epilog. Alarm da Koksara tone upalio se kada je Željezara Smederevo otkazala saradnju. Posljednja nada bila je firma Pavgord, koja je pokušala preuzeti proizvodnju, ali je brzo napustila "brod koji tone", nakon čega je uslijedila odluka o gašenju.

"To je jedna odluka u koju mi ne smijemo sada ići nazad. Mi mogućnosti za nazad nemamo. Mi proces gašenja moramo provesti na bilo koji način. Jednostavno, u tome moramo uspjeti", ističe Almir Bajrić.

"Znači, nema drugog rješenja. Ostaje samo fabrika vode da se snabdijeva grad Lukavac, a ovo ostalo sve ide kući", dodaje Ermin Halilović.

Sindikat je dobio obećanje s federalnog nivoa da će biti regulisan ratni staž za 76 radnika koji imaju uslove za penziju. Ostali radnici odlaze na biro ili u druge firme, ostavljajući iza sebe jednu industrijsku epohu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad